Kategorije: ZDRAVLJE

Početna stranica

1. Slonovi su jedine životinje koje ne mogu skočiti.

2. Orgazam svinje traje 30 min!!

3. Polarni medvjedi su ljevoruki.

4. Krokodili ne mogu isplaziti svoj jezik.

5. Leptir kuša (osjeća) svojim nogama.

6. Žohar može živjeti 9 dana bez svoje glave, a na kraju umire od gladi.

7. Delfini se uz ljude jedini koji vode ljubav zbog užitka.

8. Kvakanje patke ne radi jeku.

9. Morske zvijezde nemaju mozak.

10. Komarci imaju zube, čak 47.

11. Jezik kameleona dvostruko je duži od njegovog tijela.

12. Noj ima veće oko od mozga.

13. Konji spavaju stojeći i mogu provesti po nekoliko mjeseci da ne legnu.

14. Medvjedi se boje muzike.

15. Orao opazi zeca u trku s čak tri kilometra visine.

16. Lemuri, polumajmuni s Madagaskara, padaju u ljetni, a ne u zimski san.

17. Štakor može izdržati bez vode duže od kamile.

18. Pčele moraju posjetiti 4 milijuna cvjetova, preći 4 puta duži put od opsega zemlje    za jedan kilogram meda.

19. Devino mlijeko se ne zgrušava.

20. Morski psi se nikada ne razbolijevaju, jer su imuni na sve poznate vrste bolesti.

21. Svinje se ne mogu znojiti.

22. Šišmiši uvijek skreću na lijevo kada izlaze iz pećine.

23. Puževi mogu spavati čitave tri godine.

24. Jastogu treba oko 7 godina da naraste i dobije masu od 500 grama.

25. Ukupna masa svih mrava na svijetu veća od ukupne mase ljudske populacije.

26. Koze i hobotnice imaju pravokutne zjenice.

27. Žabe žive na svim kontinentima osim na Antarktiku.

28. Ne postoje dvije zebre sa istim rasporedom pruga.

29. Djetlić može kucnuti u drvo 20 puta u jednoj sekundi.

30. Meduze se sastoje od 95% vode.

31. Trobojne mačke su uvijek ženke.

32. Lavica obavlja više od 90% lova.

33. Psi imaju po 17 kostiju u svakom uhu.

34. Guska je prva ptica pripitomljena od strane čovjeka.

35. Delfini spavaju s jednim otvorenim okom.

36. Bikovi su daltonisti.

37. Zlatna ribica ima moć pamćenja u intervalu od 3 sekunde.

38. Kravu je moguće voditi uz ali ne i niz stepenice.

39. Ostriga može promijeniti spol nebrojeno puta tokom života.

40. Krtica može iskopati tunel od 70 metara za jednu noć.

41. Aligatori ne mogu hodati unatraške.

42. Iguana može izdržati pod vodom 28 minuta.

43. Crv ima pet srca.

44. Pingivni mogu roniti u dubine i preko 400 metara.

45. Oktopusu se testisi nalaze na glavi.

46. Jakovo mlijeko je ružičaste boje.

47. Golubovi imaju trodimenzionalni magnetski osjet.

48. Kod slonova vlada matrijarhat.

49. Hrtovi su najbrži psi na svijetu mogu trčati brzinom većom od 70 kilometara na sat.

50. Hobotnica će početi jesti svoje krakove ako je zaista gladna.

 12/08/2009  Enes Tabudić   Komentariši

Početna stranica

Perzeidi su godišnja kiša meteora koja se javlja između početka sedmog i polovice osmog mjeseca s maksimumom aktivnosti 11. ili 12.8. Jedan od ta dva dana Zemlja nas na svojoj putanji provede kroz najgušći dio Perzeidskog potoka. On potječe od kometa 109P/Swift-Tuttle koji kruži oko Sunca u eliptičnoj orbiti s periodom od oko 130 godina. Svaki put kada se približi Suncu komet za sobom ostavlja potok svojih ostataka – kamenčića i čestica prašine koji nastavljaju put istom orbitom kao i komet. Kada naš planet u svojoj orbiti presjeca taj potok (na ekliptičkoj duljini od 140°), na Zemlji vidimo kako te čestice izgaraju u gornjim slojevima atmosfere. Vidimo meteorsku kišu Perzeida.

     Perzeidi su, uz Geminide, meteorska kiša koja najviše može varirati iz godine u godinu. Ove godine uvjeti za promatranje trebali bi biti idealni, ali to je najviše što se zna o tome kakvu će predstavu Perzeidi donijeti ove godine. Postoji mogućnost da će biti bolja od prosječne, a možda čak i spektakularna. Prema predviđanjima (Lyytinen, Van Flandern) potok bi se trebao naći samo 0.00132 astronomske jedinice (oko 200 000 km) unutar Zemljine orbite u trenutku kada ona prolazi 139.440° ekliptičke duljine. To bi se trebalo dogoditi u 20:50 po svjetskom vremenu 11.8.2004., što znači da će se kod nas vrhunac vidjeti nešto prije 23 sata po lokalnom vremenu.

     Taj dan Sunce zalazi nešto iza osam sati, tako da bi i prije 23 sata trebalo biti dovoljno mračno za promatranje. Za razliku od prošle godine, kada je Mjesec bio pun, ove godine nam se Mjesec nasmješio i pobjegao s neba. On će kod nas izaći negdje oko 1 ujutro 12.8., ali ni tada neće biti neka prijetnja jer će njegova faza biti ispod 15%. U predviđenom trenutku maksimuma točka radijanta nalazit će se na sjeveroistoku, oko 30 stupnjeva iznad horizonta. Radijant je, inače, točka iz koje prividno “izviru” svi meteori koji potječu iz nekog potoka. To je samo prividni efekt, oni zapravo svi putuju paralelno, stvar je u perspektivi iz koje gledamo. Meteori koji su blizu radijanta bit će kraći jer ih gledamo gotovo “sprijeda”, dok će oni dalje od radijanta biti dulji jer ih gledamo sa strane. Radijant Perzeida nalazi se malo istočnije od poznatog Double Clustera (NGC 869 i 884), dvostrukog otvorenog skupa na pola puta između konstelacije Perzeja i Kasiopeje.

      Pretpostavlja se da bi ove godine Perzeidi ponovno mogli vratiti staru slavu. Nakon što je 1992. komet 109P/Swift-Tuttle zadnji put ostavio svoje ostatke na Zemljinoj stazi, Perzeidi su nekoliko godina bili puno intenzivniji nego u prosjeku. Iako je ta “baba s kolačima” prošla već prije par godina, ove godine bi nam bolje Perzeide trebale donijeti gravitacijske perturbacije Jupitera. Naime, zbog gravitacijskog utjecaja Jupitera, svakih 12 godina (koliko traje jedna Jupiterova godina) trebala bi se javiti pojačana kiša Perzeida. Na tamnom mjestu prosječni promatrač bi ih mogao vidjeti i do 60 na sat.

      Prema tome, ako nemate nikakvu namjeru raditi znanstveno vrijedna mjerenja, zavalite se na travu na nekom tamnom mjestu i uživajte u pogledu. U tom slučaju, sjetite se samo ponijeti sredstvo protiv komaraca. Vjerujem da ćete ovako i onako u sebi brojati koliko ste meteora vidjeli, a ako baš želite, možete za svaki zapisati vrijeme, poziciju, boju, duljinu… Tako to obično rade ozbiljniji astronomi amateri. Precizni zapisi zahtjevaju dosta iskustva i izvježbano oko. Postoji i nešto što je standard za promatranje meteora, a zove se ZHR (Zenital hourly rate). To je broj meteora koji bi bio vidljiv promatraču ako se radijant nalazi u zenitu i nebo je dovoljno tamno da se vide zvijezde magnitude 6.5. Za Perzeide taj je broj prosječno oko 100. Da bi se ZHR dobio, potrebno je osim zapisa o meteorima, odrediti limitirajuću magnitudu (magnitudu najtamnijih vidljivih zvijezda) i podrobno opisati mjesto i uvjete promatranja. No, ako vas zanima samo kako kiša meteora izgleda, predlažem da se ne zamarate svim tim sitnicama i uživate u predstavi. Doći će Perzeidi opet za godinu dana.

 12/08/2009  Enes Tabudić   Komentariši

Početna stranica